Jedno od ključnih pitanja kada se pomene jedna Linux distribucija, jeste pitanje od čega se ona zapravo sastoji? Ovo pitanje na prvu može biti pomalo kompleksno, ali je poprilično jednostavno. Evo od čega se sastoji jedna Linux distribucija?
=== 1. Boot loader ===
Prva komponenta koja čini jednu Linux distribuciju jeste bootloader ili GRUB (Grand Unified Bootloader). U pitanju je komad softvera koji se pokreće pošto BIOS provjeri ispravnost hardvera računara te izvrši na koncu ‘MBR – Master Boot Record’, koji zatim izvršava GRUB boot loader koji je odgovoran za pokretanje samog Linux kernela. GRUB bootloader ima zaseban direktorij te se isti nalazi unutar `/boot` direktorija zajedno sa Linux kernelom. Za razliku od drugih operativnih sistema, GRUB bootloader pruža mogućnost Linux administratoru da uredi boot parametre kroz datoteke `/etc/default/grub` gdje je moguće postaviti vremenski interval pojave GRUB boot loader menija, postaviti Linux distribuciju koja će se prva butati ili drugi operativni sistem ukoliko postoji dual-boot režim rada itd.
=== 2. Linux kernel ===
Zasigurno najvažnija komponenta svake Linux distribucije jeste Linux kernel. Prije nego nastavim dalje, Linux nije operativni sistem nego komad softvera koji je odgovoran za dodjelu resursa mašeine drugim programima koje koristi jedna Linux distribucija. On se također nalazi unutar `/boot` direktorija a upotrebom posebnih komandi kao što je `uname -r` možete saznati koju verziju Linux kernela koristi vaša Linux distribucija. Ono što je važno dodati kada je u pitanju Linux kernel, jeste to što je on otvorenog izvornog koda pa ga je moguće preuzeti sa web stranice `www.kernel.org` odakle možete uvijek preuzeti najnoviju stabilnu verziju Linux kernela.
=== 3. Menadžer paketa ===
Svaka Linux distribucija ima svoj menadžer paketa. U pitanju je softver koji vam omogućava da dobavite nove aplikacije na vašu distribuciju, izvršite instalaciju aplikacija, paketa, nadogradnji i ažuriranja. Trenutno postoji nekoliko takvih menadžera paketa a neki od najpoznatijih su ‘dpkg & apt-get’ kojeg koriste Debian GNU/Linux, Ubuntu Linux, Linux Mint, Zorin OS te sve druge Linux distribucije iz pomenute porodice Linux distribucija. S druge strane, Fedora Linux i Red Hat Enterprise Linux koriste ‘dnf & rpm’ menadžer paketa za obavljanje instalacija, dok SUSE Linux koristi ‘zypper’. Vrijedno napomenuti jeste i to da Arch Linux koristi sopstveni menadžer paketa po imenu ‘pacman’. Svrha pomenutih menadžera paketa jeste brže obavljanje instalacija paketa i servisa, nadogradnji I ažuriranja same Linux distribucije a poznavanje rada sa njima je od velike važnosti za svakodnevan rad na jednoj Linux distribuciji.
=== 4. Okruženje radne površine ===
Svaka Linux distribucija dolazi sa predinstaliranim grafičkim okruženjem radne površine. Takvo okruženje veoma često dolazi sa velikim setom aplikacija i servisa tako da po završetku instalacije, možete odmah započeti sa upotrebom Linux distribucije. U svijetu Linux-a, ima jako mnogo takvih okruženja a neka od popularnih su GNOME, KDE, XFCE, MATE, Cinnamon i drugi. Svaka pod pomenutih okruženja nude velike mogućnosti dotjerivanja i proširenja funkcionalnosti kroz razne ekstenzije, koje se mogu preuzeti sa njihovih zvaničnih web stranica. Uz njih se isporučuje sav besplatan/slobodan softver otvorenog koda kao što je Libre Office, VLC Media Player, Kdenlive, Inkscape, GIMP, FileZilla, Qemu Virtual Box i mnogi drugi. Treba dodati kako većina Linux distribucija ima i svoje server verzije što je namjenjeno onim naprednijim i iskusnijim Linux korisnicima koji se ne ‘plaše’ Linux terminala, a ako niste jedan od takvih korisnika, držite se uz ono što dolazi uz vašu Linux distribuciju dok ne steknete dovoljno vještina za više korake.
=== 5. Instaler ===
Sve gore pomenute komponente Linux distribucije su upakovane u kompresovanu/butabilnu instalacijsku datoteku koja se po butanju, može instalirati na vaš računar ili laptop. Taj zadatak za Vas obavlja instaler. Instaler je , dakle, program koji instalira distribuciju na računar ili laptop te tijekom instalacije, obavlja konfiguraciju, instalaciju prethodno preuzetih ažuriranja, vrši postavku aplikacija i desktop okruženja te priprema distribuciju za prvu upotrebu. Većina Linux distribucija ima svoj instaler kao što je Debianov Calamares ili Fedorina Anaconda koji obavljaju sve potrebne stavke za uredan rad pomenutih distribucija. Ovi instaleri nisu teški za upotrebi niti su komplikovani da biste se snašli. Veći dio posla će obaviti sam instaler, a vaše je samo unjeti WiFi lozinku vaše mreže te kreirati korisnički nalog kojim ćete se kasnije logovati na vašu distribuciju itd.
=== Na kraju ===
Sada znate šta čini jednu Linux distribuciju? Morate ipak znati da svaka od pomenutih komponenti, ima i svoje oficijelne web stranice te Git repozitorije odakle je moguće dobaviti izvorni kod, koji se dalje može čitati, proširivati te unaprijediti za veću funkcionalnost same Linux distribucije te dobrobit cijele zajednice. Upravo činjenica kako se jedna Linux distribucija može razbiti na zasebne komponente te ponovo spojiti u kompletnu instalacijsku datoteku, čini GNU/Linux i dalje najvažnijim softverskim projektom na planeti Zemlji.
Nema komentara:
Objavi komentar